Tuesday, October 30, 2012

Okrugli stol: Kome još treba cash?

Danas, 30. 10. 2012. godine, sudjelovao sam na okruglom stolu s temom Kome još treba cash? U najavi tog okruglog stola bilo je rečeno kako su prezenteri: László Szetnics (MasterCard Europe), Luka Tomašković (Zagrebačka banka) i Tihomir Mavriček (Hrvatski Telekom). Panelisti su Igor Strejček (Erste & Steiermärkische banka), Neven Barbaroša (Hrvatska narodna banka), Marijana Gašpert (Fina) i Marina Đukanović (Kolektiva). Moderator je bila Marina Ralašić iz magazina Banka. Još jedna žena je sudjelovala, ali koliko vidim njeno ime se ne spominje u najavi i ona je izgleda tek naknadno dodana. Razlog mog sudjelovanja je što me elektronički novac zanima iz tehničke, preciznije sigurnosne, perspektive. Ovo je moj osvrt na taj okrugli stol.

Pretpostavljam kako ste primjetili da cijelo vrijeme riječ okrugli stol stavljam u nakošena slova. Razlog leži u činjenici da nikakvog okruglog stola nije bilo - ni u doslovnom ni u prenesenom smislu, dakle skoro nikakve rasprave. Zaključaka još i manje. A o ciljevima se može samo sanjati. Istina, mogle su se čuti neke zanimljive informacije, ali imam dojam da je to jedina korist, odnosno, da osim zanimljivosti nemaju nekakvo dodatno značenje. Uglavnom, uvjeren sam da se radilo o "PR eventu" novinara. Tu ću ubaciti i jednu digresiju. Naime, nisam do sada razmišljao o naslovu ovog okruglog stola, ali sad tek uočavam riječ "cash" koja prilično strši, te se pitam zašto nije pisalo "gotovina"? Možda zato što to nije istoznačnica? Tko će ga znati, novinari iz magazina Banka su to organizirali, pa valjda oni kao novinari znaju dobro Hrvatski jezik, to im je dio struke, valjda?

Sve je prvo krenulo s prezentacijama, relativno kratkima. Prvo László Szetnics, potom Luka Tomašković i na kraju Tihomir Mavriček. László Szetnics je pričao o velikim vizijama koje MasterCard ima i u jednom trenutku je čak spomenuo da je sve sigurno. Lijepo od njega, ali ja sam poprilično skeptičan. Luka Tomašević mi se učinio dosta realnijim te je spomenuo neka iskustva i podatke koje Zaba ima. Primjerice, Zaba drži 90% tržišta mobilnog bankarstva i 20% vlasnika mobilnih telefona posjeduje pametni telefon. Zadnju prezentaciju držao je Tihomir Mavriček koji se je kleo u NFC (skraćenica od Near Field Communication) što je Luka Tomašević ispravno okarakterizirao kao način komunikacije, a ne nekakvo posebno sredstvo plaćanja. Inače, Mavriček je pustio promotivni film za uslugu plaćanja NFC-om. Radi se o očito namještenom filmu (što je i on komentirao), iako, bilo je zanimljivo vidjeti neka poznata lica u tom filmu (nekadašnji studenti fakulteta na kojemu ja radim, neki i dok sam ja bio student). Kasnije se moglo čuti kako je plaćanje NFC-om uvedeno u drugoj polovici 7. mjeseca i probni rok trebao je trajati do 31.10, ali je period proširen do 3. mjeseca 2013. Postoji trenutno 6 prodajnih mjesta, a broj korisnika je između 200 i 300, s tim da raste prema 300 te se radi isključivo o djelatnicima T-Coma. Tijekom "rasprave" jedan gospodin iz publike pitao je Mavričeka kako objašnjava činjenicu da je Apple odustao od NFC komunikacije u svom najnovijem proizvodu. Na to je Mavriček odgovorio protupitanjem, tko zna koja tvrtka ima najviše NFC patenata? Odgovor je, naravno, Apple. Valjda je time htio utvrditi kako Apple intenzivno radi na tome. Međutim, njegov argument je dvosjekli mač. Možda to znači i da je Apple, nakon prilično puno rada i stjecanja dosta iskustva s NFC-om (što je rezultiralo patentima) zaključio da je tehnologija neisplativa ili ju se iz nekog drugog razloga ne isplati ugrađivati u iPhone? To mogućnost nitko nije spomenuo.

Kada sam već toliko zapeo za prezentaciju T-Coma (koja je inače prštala animacijama i prava je, "hard core", marketinška prezentacija) ne mogu ne kritizirati upotrebu riječi inteligentno. Naime, na tim slajdovima pojavio se je izraz Inteligentna okolina. Jako me uzrujava besmislena (ilitiga marketinška) zloupotreba te riječi. Postoji bar približan koncenzus što inteligencija znači (sposobnost snalaženja u novoj situaciji), ali to nikako ne mogu povezati s načinom plaćanja koji T-Com pokušava uvesti, osim što se radi o pametnim telefonima, pa je možda tu poveznica prema inteligenciji! Uglavnom, ljudi bi trebali paziti što znače riječi koje upotrebljavaju, a ne upotrebljavati ih samo zato što lijepo zvuče!

Nakon prezentacije Tihomira Mavričeka, prvo je moderatorica postavila po jedno pitanje svakom od panelista, a onda je krenula "rasprava" (iako, teško bi mogao to zvati raspravom).  U tom dijelu moglo se je čuti nekakvih zanimljivih podataka:
  1. Transakcije na bankomatima se u Hrvatskoj ne naplaćuju, ali u okolnim državama da.
  2. Bankama treba gotovina kako bi mogli puniti bankomate, a to se prvenstveno nabavlja od trgovaca (nadam se da se dobro sjećam ovog drugog dijela).
  3. Vani se daje popust na korištenje kartica, dok se kod nas daje popust na gotovinu.
Moram reći kako sam pitanje popusta za gotovinu uvijek tumačio preskupom cijenom transakcija na POS uređajima pa me je to pitanje zašto je obrnuto kod nas iznenadilo. Ipak, tijekom "otvorenog dijela" jedan gospodin iz publike je jasno i glasno rekao da su cijene transakcija kod nas jako visoke i da je to glavna kočnica većem korištenju elektroničkog plaćanja!

Zanimljivo je bilo čuti Marinu Đukanović iz Kolektive. Naime, izgleda da je Kolektiva inicijalno nudila plaćanje samo kreditnim karticama, a kasnije je zbog pritiska tržišta i problema s karticama uvela plaćanje putem Internet bankarstva (odnosno, putem uplatnica). Kod problema s karticama istaknula je da su korisnici krivili Kolektivu, iako problemi nisu bili njihovi - što je u principu prirodna reakcija ljudi, tj. teško je očekivati nešto drugo. Ona je također istaknula kako ljudi ne žele upisivati brojeve kreditnih kartica te da "pune" PayPal račune i onda s njima plaćaju, tj. da nemaju povjerenja. Nakon toga se je osvrnula na potrebu za edukacijom o sigurnosti. Jedna od njenih izjava, ako se dobro sjećam, je i da je "mobilno plaćanje" u stvari "nazadno plaćanje". Naime, komplicirano je. Naknadno, tijekom diskusije, na pitanje o dobnim skupinama korisnika Kolektive rekla je da imaju statistike i da je većina korisnika između 18 i 35 godina, iako je u porastu broj korisnika od 35 do 55. Raspon njihovih korisnika inače je od 18 do 65 godina. Dobio sam želju u jednom trenutku komentirati njen komentar o povjerenju i PayPalu. Naime, nešto znam o sigurnosti i mogu reći da rijetko kome, ako ikome, vjerujem dovoljno da ću upisivati svoj broj kartice. U tom smislu, nikakva edukacija mi neće pomoći jer, ako već nekome moram vjerovati, onda ću vjerovati PayPalu i putem njega ću plaćati ostalima. Što se desi s brojem nakon što ga ja dam Kolektivi više ne znam niti mogu utjecati, a s obzirom na primjere provala na Internetu, teško mi je povjerovati da bi Kolektiva bila sigurna.

U zaključku moram reći nekoliko stvari. Prvo, niti u jednom trenutku nije bilo definirano što se podrazumijeva pod "elektronički novac" i to je cijelo vrijeme visjelo u zraku. No, na temelju prezentacija i cjelokupne priče moglo bi se zaključiti kako se radi o bilo kakvom plaćanju koji ide nekakvim (bilo kakvim) elektroničkim putem, ali da većina pod tim podrazumijeva elektronički način plaćanja. Zatim sigurnost je samo ovlaš spomenuta, dok se privatnost uopće nije spomenula niti jednom rječju. Konačno, osobno mislim da rasprave nije ni bilo - u smislu sukobljenih mišljenja - a nije bilo ni zaključaka.

Izvješće magazina Banka možete pronaći ovdje. Također, na istoj stranici dostupne su i prezentacije.

No comments:

About Me

scientist, consultant, security specialist, networking guy, system administrator, philosopher ;)

Blog Archive