Problem udžbenika i izdavača...

Ovaj post potaknula je jedna neobavezna rasprava uz popodnevnu kavu koja se održala poprilično davno. Dovoljno davno da sam već i zaboravio na to. Međutim, danas sam pročitao kako je u Kaliforniji donesen zakon o "otvorenim udžbenicima". O tome se pričalo još početkom godine kada je, sadašnji zakon, bio tek prijedlog. Specifičnost ovog zakona, u odnosu na moj prijedlog, je u tome što taj zakon propisuje da tiskane verzije knjiga ne smiju koštati više od $20. Vezano uz ovu temu, baš danas sam čuo informaciju da je u Hrvatskoj na snazi četverogodišnji "moratorij" na promjenu udžbenika s problemom da taj moratorij završava iduće godine a baš ništa se ne dešava u smislu određivanja koji će se novi udžbenici koristiti.

Cijela priča vrti se oko činjenice kako je u srednjim školama problem što se udžbenici prečesto mijenjaju te ih ima puno različitih vrsta. A mijenjaju se zato što izdavači žele zaraditi. Naime, na taj način se postiže da su udžbenici za novu školsku godinu dovoljno drugačiji da ih učenici (odnosno njihovi roditelji) moraju kupovati. I tako iz godine u godinu. Takvo ponašanje od strane izdavača i nije neočekivano. Međutim, svakako je neočekivano od države da ne sredi tu situaciju. U toj igri jedini koji u konačnici profitiraju su izdavači. Drugi sudionici, a to su učenici, nastavnici i država, u konačnici gube. Rješenje koje sam spomenuo, moratorij na promjenu udžbenika, i nije baš najsretnije, pogotovo kada se približava kraj a ništa se ne radi na novim udžbenicima.

Što se mene tiče, rješenje je relativno jednostavno. Država treba platiti autorima pisanje udžbenika koji bi potom bili svima javno dostupni u elektroničkom obliku pod CC licencom. Taj udžbenik bi se proglasio referentnim te bi besplatno bio dostupan u elektroničkom obliku sa stranica MZOS-a. Što se tiče izdavača, oni bi mogli štampati i prodavati papirnate verzije udžbenika, a također bi mogli dodavati audio i video materijale, pa čak financirati pisanje i alternativnih verzija udžbenika (alternativnih u smislu da se na drugačiji način objašnjava ista stvar kao i u službenom udžbeniku). Uglavnom, na taj način bi na dobitku bili učenici i država, a izdavače bi se prisililo da se izbore sa dodatnim materijalima za nakladu.

[20120930] Nadopuna
Danas sam naletio na link u kojemu se opisuje "hackaton" održan preko vikenda tijekom kojega je napisana knjiga iz matematike za srednje škole. To se odigralo u Finskoj a sudjelovali su profesori matematike iz srednje škole. Naravno, knjiga je pod CC licencom.

Biseri naših neukih novinara 6...

I tako, imamo najgenijalnije informatičare u Hrvatskoj, model 2012. godina, koje je, ni manje ni više, otkrio Jutarnji! Mislim, naslov jasno kaže:

OTKRIVAMO Ovo su najgenijalniji informatičari u Hrvatskoj! Njih strani investitori - traže

Pretpostavljam da je vrli novinar dao svim "informatičarima", i onima koji se tako osjećaju, test inteligencije te nakon napornog obilaska po Hrvatskoj i obrade podataka, došao do konačnog zaključka da su baš to najgenijalniji informatičari u Hrvatskoj.

Nevjerojatno koji senzacionalizam i lupetanje!

Ono što je istina je da su ti ljudi imali ideju. Da se razumijemo, nije mala stvar imati originalnu ideju, a uspjeh je čak i biti među prvima koji imaju neku ideju. Pa čak i da ideja nije originalna, implementacija može biti bolja od svega postojećeg i na taj način osvojiti korisnike. Međutim, u svim tim slučajevima, osim ideje, trebalo je još upornosti i rada te znanja. Genijalnost, iskreno, ne znam gdje ulazi u tu cijelu priču. No, i sam pojam "genijalnost" je nešto što je toliko ofucano da već na samu spomen te riječi dobijem osip! U stvari, ni ne znam po kojem kriteriju bi rekao da su genijalci. Jel' su možda smisli novi algoritam, napravili savršenu implementaciju, ili nešto treće? A opet, teško da bi i to bio kriterij za proglašavanje genijalaca!

Ajd', da ne bude sve negativno, jednu stvar moram priznati Jutarnjem. O ovakvim stvarima se treba pisati. Međutim, treba se pisati u smislu da se i ostale potakne da pokušaju, a ne u smislu da se ostalima kaže da su glupi...

Ostale postove iz ove "serije" možete pronaći ovdje.

Segmentation fault in the header of a main function...

Well, I just compiled one program I got from the Internet and to my surprise it segfaulted immediately after the start. To protect innocent, I'll call the binary of this program gensigseg. This is what happened:

$ ./gensigseg
Segmentation fault (core dumped)

First, I thought that it accesses command line arguments without checking they are present. This application proved already to be very lousy written, and it wouldn't surprise me that this is the problem. So, I tried with a dummy parameters, all in hope that I'll get some kind of a help message. But, the same thing happened again and there was no help message. It was time to see where it exactly segfaulted:

$ ulimit -c unlimited
$ ./gensigseg
Segmentation fault (core dumped)
$ gdb ./gensigseg core
...
Core was generated by `./gensigseg'.
Program terminated with signal 11, Segmentation fault.
#0  0x0000000000407100 in main (argc=Cannot access memory at address 0x7fff40d80f8c
) at gensigsegmain.c:137
137    int main (int argc, const char *argv []) {

You can imagine my surprise when I saw that! Segmentation fault in the header of the function main itself! Well, that was weird. Googling for this didn't revealed anything useful. After all, how many times did you see that?!

So, after poking with assembly, different optimization options, etc. I finally realized that the problem was in stack. Namely,  when disassembling main function in gdb, it pointed exact assembly instruction that caused the segmentation fault, and it turned out to be the instruction that accessed stack after the stack's value was subtracted with some large value (this was allocation of space for local variables). Anyway, after increasing stack size from default 8M to 32M (using ulimit command) the command finally worked.

Instead of conclusion, let me say that this application is unbelievably lousy written. So much about those who wrote it. More interesting is that this application was written for ITU, and if ITU accepts such shit (I have to use that word!) that what it says about ITU itslef? I'll leave this question unansvered...