Moja poruka/pitanje mljekarima...

Stalno se u zadnje vrijeme piše o mljekarima i objavljuju razne vijesti, poput recimo ove. I da, to je istina, proizvođači mlijeka i trgovci "pojedu" značajan dio zarade, a mrvice ostaju proizvođačima. Međutim ta cijela situacija me toliko čudi, a i živcira, da sam odlučio napisati ovaj post - bar da se ispušem kad već nikakve promjene neće biti.

Živimo u kapitalizmu i sve se bazira na ponudi i potražnji, i naravno, na mjestu u lancu od proizvođača do potrošača. No, ono što naši mljekari rade je potpuno krivo! Oni žicaju državu da riješi njihov problem i s tim se ne slažem! Država ne može određivati komercijalnim tvrtkama što i kako će raditi, a s druge strane, zar bi država umjesto komercijalnih tvrtki trebala plaćati proizvođačima? Naši proizvođači mlijeka bi se trebali malo trgnuti i shvatiti u kojem kontekstu se nalaze. To nije više Jugoslavija, već jedno sasvim drugo vrijeme.

Dukat, Megle i slični imaju razgranatu  mrežu za otkupljivanje mlijeka i na taj način mogu dospijeti do bilo kojeg proizvođača i takvih prerađivača nema puno! A proizvođači s druge strane pasivno čekaju da prerađivač dođe do njih - da se doveze onaj kamion koji kupi mlijeko i to je to. Na taj način si sami smanjuju potražnju i sami su si krivi!

Da skratim filozofiju, moje pitanje (a i čuđenje) je: Ako je tako loše, zašto se ne udruže? Udruživanje će im omogućiti da sami pokrenu preradu i distribuciju mlijeka. Ako ne žele ići tako daleko, udruživanjem će moći organizirati transport mlijeka na veće udaljenosti i na taj način si povećati potencijalni broj kupaca, pa makar to bilo i u susjednim državama. Ima još hrpa malih mljekara po Hrvatskoj, postoje i famozni mljekomati (iako ne znam kako to ide). Dakle, potencijala u tom smislu ima. I ne samo to, osobno bi prije kupio mlijeko od nekog malog proizvođača - ali da znam da je domaće i kvalitetno - nego od velikih.

Dodatak: I da, zašto se ne udruže i počnu prodavati mlijeko na aukcijama. Na aukciju dođu mljekare i natječu se koja će na idućih godinu dana dobiti ugovor od proizvođača. Naravno, proizvođači mogu početi uvoziti mlijeko ali tu bi se trebala uplesti država s nametima, ili nekakvim drugim mehanizmom koji će spriječiti to. U konačnici, može se reklamirati s Kupujmo Hrvatsko kako bi se potrošači motivirali da kupuju Hrvatski proizvod.

Problem udžbenika i izdavača...

Ovaj post potaknula je jedna neobavezna rasprava uz popodnevnu kavu koja se održala poprilično davno. Dovoljno davno da sam već i zaboravio na to. Međutim, danas sam pročitao kako je u Kaliforniji donesen zakon o "otvorenim udžbenicima". O tome se pričalo još početkom godine kada je, sadašnji zakon, bio tek prijedlog. Specifičnost ovog zakona, u odnosu na moj prijedlog, je u tome što taj zakon propisuje da tiskane verzije knjiga ne smiju koštati više od $20. Vezano uz ovu temu, baš danas sam čuo informaciju da je u Hrvatskoj na snazi četverogodišnji "moratorij" na promjenu udžbenika s problemom da taj moratorij završava iduće godine a baš ništa se ne dešava u smislu određivanja koji će se novi udžbenici koristiti.

Cijela priča vrti se oko činjenice kako je u srednjim školama problem što se udžbenici prečesto mijenjaju te ih ima puno različitih vrsta. A mijenjaju se zato što izdavači žele zaraditi. Naime, na taj način se postiže da su udžbenici za novu školsku godinu dovoljno drugačiji da ih učenici (odnosno njihovi roditelji) moraju kupovati. I tako iz godine u godinu. Takvo ponašanje od strane izdavača i nije neočekivano. Međutim, svakako je neočekivano od države da ne sredi tu situaciju. U toj igri jedini koji u konačnici profitiraju su izdavači. Drugi sudionici, a to su učenici, nastavnici i država, u konačnici gube. Rješenje koje sam spomenuo, moratorij na promjenu udžbenika, i nije baš najsretnije, pogotovo kada se približava kraj a ništa se ne radi na novim udžbenicima.

Što se mene tiče, rješenje je relativno jednostavno. Država treba platiti autorima pisanje udžbenika koji bi potom bili svima javno dostupni u elektroničkom obliku pod CC licencom. Taj udžbenik bi se proglasio referentnim te bi besplatno bio dostupan u elektroničkom obliku sa stranica MZOS-a. Što se tiče izdavača, oni bi mogli štampati i prodavati papirnate verzije udžbenika, a također bi mogli dodavati audio i video materijale, pa čak financirati pisanje i alternativnih verzija udžbenika (alternativnih u smislu da se na drugačiji način objašnjava ista stvar kao i u službenom udžbeniku). Uglavnom, na taj način bi na dobitku bili učenici i država, a izdavače bi se prisililo da se izbore sa dodatnim materijalima za nakladu.

[20120930] Nadopuna
Danas sam naletio na link u kojemu se opisuje "hackaton" održan preko vikenda tijekom kojega je napisana knjiga iz matematike za srednje škole. To se odigralo u Finskoj a sudjelovali su profesori matematike iz srednje škole. Naravno, knjiga je pod CC licencom.