Malo o velikim sustavima i percepciji ljudi...

Ja sam laik što se tiče bankarskog sustava i ovo ovdje je moje viđenje stvari. Dakle, moram reći kako se prilično uzrujam kada čitam pojedine komentare u kojima se napada HNB. Neću tvrditi da HNB nije bez grijeha, nitko nije bez grijeha. Ali kada su argumenti u najmanju ruku nebulozni, što je čest slučaj onih koji komentiraju, onda me to stvarno uzruja i posljedica toga je ovaj post. Iako ovdje spominjem konkretan primjer bankarskog sustava, u biti radi se o općenitoj stvari o čemu ću na kraju posta više.

Naime, dosta često se u raznim raspravama na forumu vadi argument kako HNB negativno djeluje prema građanima i štiti interese banaka, a kao jedan od razloga za to se navodi što je Rohatinski član bankarskog kruga i u interesu mu je da radi za banke. Međutim, mislim da takve izjave pokazuju osnovno nepoznavanje velikih sustava, jer situacija nije baš tako jednostavna. Dakle, bankarski sustav je velik i složen i prva činjenica je da ga ne može voditi bilo tko, dapače, mora ga voditi netko tko jako dobro poznaje bankarski sustav i tko ima iskustva u vođenju velikih sustava, da ne spominjem i smisao za vođenje i rad s ljudima. Kada se uzme sve to u obzir, jasno je kako se radi o vrlo malom broju ljudi koji zadovoljavaju te uvjete. Naravno, uvijek se može staviti na bilo koji položaj bilo koga, ali da mi je vidjeti tko će tvrditi da će to dobro završiti - osim ako se ne poziva na čistu koincidenciju, što je moguće, ali izuzetno malo vjerojatno. Druga činjenica je da je stabilnost financijskog sustava, pa prema tome i banaka, nužan preduvjet stabilnosti države. Primarna zadaća HNB-a je održavanje stabilnosti financijskog sustava RH, a jedan od mehanizama s kojim se to postiže je i kontrola banaka. Sve super, samo da nema jednog neizbježnog problema. Postoji izreka koja kaže tko je jači taj kači, i to je i ovdje slučaj. Bez obzira što je država, u osnovi, najjači igrač naspram svih banaka, rat između države i banaka bi bila pirova pobjeda za državu. Dakle, kompromisi se jednostavno moraju raditi i to je neizbježno, a kompromis znači da se mora popuštati na obje strane.

Sada, konačno, dolazim i do percepcije ljudi. Ljudi vide stvari koje ih direktno tište, ali ne vide cjelinu. Pa prema tome, kada HNB napravi nešto što ide kao minus građanima, onda se pljuje po HNB-u, kada napravi nešto što ne ide na ruku bankama, onda najčešće to ti isti građani ne vide i u konačnici smatraju da HNB radi samo protiv njih, a u korist banaka. S tim ne želim reći da je HNB uvijek u pravu, čak obratno, vjerojatno je načinjeno dosta pogrešaka. Međutim, u svakom složenom sustavu, i uz najbolju namjeru, pogreške su neumitne!

Osobno mislim kako bilo koji veliki sustav ima iste "probleme" kao i HNB, međutim, razlika je da to ljudi ne osjete direktno na svojoj koži i prema tome ne reagiraju na to. Zaključak je da u Hrvatskoj ima četiri milijuna izbornika, guvernera HNB-a, predsjednika vlade, itd.

Komercijalna podrška otvorenom kodu u Hrvatskoj

Već dulje vremena me kopka jedna misao. Naime, čini mi se kako je problem s otvorenim kodom u Hrvatskoj kako  nema odgovarajuće podrške. Pod odgovarajućom podrškom mislim na dovoljno veliku tvrtku koja je sposobna pružiti usluge na cijelom teritoriju Republike Hrvatske i to s prilično striktnim SLA. Potencijalni korisnici, a to su prvenstveno velike tvrtke (pod tim mislim na velike tvrtke za Hrvatske pojmove), si ne mogu priuštiti da ovise o tvrtkama sa svega par zaposlenih. Iz tog razloga te male tvrtke jako rijetko dobijaju posao koji se tiče jezgre poslovanja velikih tvrtki i većim dijelom pružaju podršku malim tvrkama. Podrška malim tvrtkama znači relativno veliku količinu posla i malu zaradu te ograničeni rast.

Naravno da pojedine velike tvrtke nude podršku za otvoreni kod ili ju planiraju ponuditi. No, problem s velikim tvrtkama je da su već "oženjene" s velikim proizvođačima (Cisco, Microsoft, IBM, ...) te prvenstveno guraju njihove proizvode i rješenja, a ne otvoreni kod. Razlog zašto je to tako je dvojaki. Prvo, puno je lakše zaračunati veliku cijenu održavanja ako već sama oprema košta puno. Primjerice, ako prodajete opremu (sklopovsku i programsku) u vrijednosti milijun kuna, tada će vas rijetko tko pitati ako zaračunate godišnje održavanje od 100,000kn. Međutim, ako prodate otvoreni kod (koji je besplatan sam posebi) i zaračunate opet to isto održavanje, tada će vas svi gledati poprijeko i pitati kako možete toliko zaračunati za nešto što je besplatno!? Drugo, odgovornost se uvijek prebacuje na drugoga. Dakle, prodate primjerice Cisco opremu i ona ne radi. Tada se pravdate da to nije vaš problem te da ste poslali zahtjev Ciscu i čekate odgovor. U biti, to je varijacija na temu izreke iz 80-tih kada se je govorilo da nitko nije dobio otkaz zato što je kupio IBM. Sve u svemu, ziceraški pristup.

Što se tiče malih firmica, one opet imaju dva problema. Prvi prvi problem je da rade isključivo prilagodbu otvorenog koda. Drugim riječima, instaliraju programsku podršku, naprave odgovarajuću prilagodbu (bez programiranja!) i to je to. Rijetki su oni koji rade razvoj te se na taj način profiliraju i ističu, ako uopće i postoje. Razlog je jednostavan. Previše je komponenti, a svaka od njih traži odgovarajuću ekspertizu. Kada to spojite, dobijete rezultat da je nemoguće malim tvrtkama odraditi neku napredniju prilagodbu, u smislu programiranja, velike većine stvari koju nude. Drugi problem koji imaju je da se uglavnom radi o malim tvrtkama koje onda, posljedično, rade za druge male tvrtke. Rezultat je da imaju puno posla, a malu dobit.

Dakle, što bi po meni trebalo napraviti? Trebalo bi ujediniti te male tvrtkice, plus neke još koje se bave programiranjem i sklopovljem tako da se dobije tvrtka veličine oko 100 do 150 zaposlenih. Potom bi ta tvrtka trebala nastupati na natječajima u kojima nudi rješenja velikim tvrtkama. Način na koji bi se to napravilo je kupovinom malih tvrtki (s odgovarajućim uvijetima zaposlenima i upravljačkoj strukturi), a možda i vrbovanjem ljudi u slučaju da tvrtka ne želi pristati na kupovinu. Za to jasno treba kapital kojega ja osobno nemam i onda je sve ovo jedna velika teorija...