Moja poruka/pitanje mljekarima...

Stalno se u zadnje vrijeme piše o mljekarima i objavljuju razne vijesti, poput recimo ove. I da, to je istina, proizvođači mlijeka i trgovci "pojedu" značajan dio zarade, a mrvice ostaju proizvođačima. Međutim ta cijela situacija me toliko čudi, a i živcira, da sam odlučio napisati ovaj post - bar da se ispušem kad već nikakve promjene neće biti.

Živimo u kapitalizmu i sve se bazira na ponudi i potražnji, i naravno, na mjestu u lancu od proizvođača do potrošača. No, ono što naši mljekari rade je potpuno krivo! Oni žicaju državu da riješi njihov problem i s tim se ne slažem! Država ne može određivati komercijalnim tvrtkama što i kako će raditi, a s druge strane, zar bi država umjesto komercijalnih tvrtki trebala plaćati proizvođačima? Naši proizvođači mlijeka bi se trebali malo trgnuti i shvatiti u kojem kontekstu se nalaze. To nije više Jugoslavija, već jedno sasvim drugo vrijeme.

Dukat, Megle i slični imaju razgranatu  mrežu za otkupljivanje mlijeka i na taj način mogu dospijeti do bilo kojeg proizvođača i takvih prerađivača nema puno! A proizvođači s druge strane pasivno čekaju da prerađivač dođe do njih - da se doveze onaj kamion koji kupi mlijeko i to je to. Na taj način si sami smanjuju potražnju i sami su si krivi!

Da skratim filozofiju, moje pitanje (a i čuđenje) je: Ako je tako loše, zašto se ne udruže? Udruživanje će im omogućiti da sami pokrenu preradu i distribuciju mlijeka. Ako ne žele ići tako daleko, udruživanjem će moći organizirati transport mlijeka na veće udaljenosti i na taj način si povećati potencijalni broj kupaca, pa makar to bilo i u susjednim državama. Ima još hrpa malih mljekara po Hrvatskoj, postoje i famozni mljekomati (iako ne znam kako to ide). Dakle, potencijala u tom smislu ima. I ne samo to, osobno bi prije kupio mlijeko od nekog malog proizvođača - ali da znam da je domaće i kvalitetno - nego od velikih.

Dodatak: I da, zašto se ne udruže i počnu prodavati mlijeko na aukcijama. Na aukciju dođu mljekare i natječu se koja će na idućih godinu dana dobiti ugovor od proizvođača. Naravno, proizvođači mogu početi uvoziti mlijeko ali tu bi se trebala uplesti država s nametima, ili nekakvim drugim mehanizmom koji će spriječiti to. U konačnici, može se reklamirati s Kupujmo Hrvatsko kako bi se potrošači motivirali da kupuju Hrvatski proizvod.

Otvoreni kod u Hrvatskoj...

Što drugo reći nego: HVALA BOGU! Hvala Bogu da je konačno jedna Vlada u Hrvatskoj odlučila istaknuti otvoreni kod kao jednu od svojih bitnih odrednica. Istina, nije u pitanju velika revolucija, ali je ipak nekakav pomak. Iako je vijest stara već dva mjeseca, tek danas sam saznao za nju, tako da i ja pomalo kasnim. U stvari, saznao sam da postoji i Centar za otvoreni kod pri Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici koji je zadužen za pripremu projekta uvođenja otvorenog koda u državnu upravu. Uglavnom, politika otvorenog koda u državnoj upravi može se pogledati ovdje.

Već jako dugi niz godina smatram kako se stotine milijuna kuna efektivno "bacaju" plaćajući licence za programsku podršku koja se razvija izvan HR. Prvenstveno je to SAD, zatim EU, a i Indija, kao jedan od glavnih outsourcing destinacija. Dio novaca, istina, ostaje i u HR, ali to je čisto dio koji se bavi prodajom. Slično kao i prodaja automobila, postoji biznis oko automobila u HR, ali taj biznis je samo prodajni, plus serviserski. Identična stvar je i s programskom podrškom. Isto, u oba slučaja, visokotehnološki razvoj je izvan HR! To između ostalog znači da nama ne trebaju visokoobrazovani ljudi, dovoljni su serviseri!

Kao što je činjenica da se novci odlijevaju van, a i da se razvoj obavlja vani, tako je i činjenica da je Hrvatska premala zemlja da se ovdje obavlja veliki razvoj, jednostavno, premalo nas je. Primjerice, izgraditi novu bazu podataka poput MySQL-a ili PostgreSQL-a, ili novi operacijski sustav poput Linux-a ili FreeBSD-a je ogroman posao! Međutim, mi se možemo, a po mom mišljenju i moramo, osloniti na otvoreni kod. Ideja je da se iskoristi rad milijuna ljudi po svijetu koji su napravili već prilično složene programske sustave te da se ti sustavi lokaliziraju i nadograđuju s novim funkcionalnostima. Na taj način bi se razvijala industrija u HR, Hrvatski građani bi imali pristup kvalitetnoj i besplatnoj programskoj podršci te ne bi morali trošiti novce na nju, a Hrvatske programerske tvrtke bi mogle konkurirati u svijetu sa stečenim znanjima i vještinama. Trenutno, HR tvrtke mogu konkurirati jedino sa serviserskim znanjima što bas i nije tako korisno.

Konačno, glavni pokretač cijelog sustava bi trebala biti država! Dakle, država bi morala na natječajima tražiti otvoreni kod, poticati lokalizaciju i razvoj, poticati uvođenje te programske podrške u škole, itd. A onda bi se na taj način s vremenom pokrenula industrija za koju vjerujem da ne bi bila samo prodavačka, već ipak i razvojna, a možda i istraživačka! Dodatno, sav razvoj programske podrške koji plaća država morao bi se besplatno dati građanima na korištenje iz jednostavnog razloga što su novci građana upotrebljeni za razvoj. To je slično kao često spominjana zamjerka da je HT (odnosno današnji T-Com) izgrađen s doprinosima građana, a potom je prodan strancima i sada građani moraju plaćati za usluge T-Coma.

No, što će od svega toga biti, i da li će uopće biti treba pričekati i vidjeti.

Edit: Kako bi bilo dobro da nisam slijep! Linkani PDF s odrednicama za korištenje otvorenog koda u državnoj upravi je iz 2006. godine!?