Biseri...

Dugo već nisam ništa pisao, al' to je čisto posljedica nedostatka vremena. Nije da ga je i sad u izobilju al' moram opisati jedan događaj koji se zbio prije nekih mjesec dana. Jednostavno, takve gluposti se ne zaboravljaju lako. Još sam se u međuvremenu i smirio koliko sam bio nervozan kad se sve to odigralo.

Dakle, sve je krenulo od neke reportaže (ili nečeg u tom stilu) na nekoj od domaćih TV postaja. Novinar dotične postaje je namamio i uhvatio nekog pedofila. To je skroz ok. E, al' odmah se budi dušebrižni podskup nacije pojačan "novinarima", koji uz put nema blage veze o vezi, i započinje raditi gluposti. Pitate se kakve gluposti? Pa dok sam čekao bus nasumično sam vrtio radio stanice i na nekoj od naših populističkih radio stanica (čitaj: stanica cilja što širu masu, a to se uglavnom radi svakojakim šundom) naletio na emisiju u kojoj su odlučili postaviti pitanje: "Što vi radite kako bi svoju djecu zaštitili od takvih situacija?" (op.a. misli se naravno na situacije u kojima se djeci ubacuju na razne IM-ove pedofili i slični bolesnici). Jedan od komentara neke babe je bio u stilu: "Kada mislim da je dosta iščupam struju iz računala!".

Da bi shvatili kolika je ta emisija glupost i kontraproduktivna zamislimo situaciju u kojoj se ne radi o Internetu već, primjerice, o knjigama. Dodatno, zamislimo kako je pisanje i čitanje tek izmišljeno. Znam da je to dosta nategnuta situacija, al' pomaže da se shvati poanta. Dakle, sada pitanje na našoj radio stanici glasi "Što vi radite kako bi svoju djecu zaštitili od knjiga neprimjerenog sadržaja?". Što može odgovoriti roditelj koji nezna čitati? Pa jednostavno, za početak, jadnik niti nezna da postoje knjige neprimjerenog sadržaja kad nijednu nije pročitao niti zna što se u knjigama piše kad u njegovo vrijeme knjiga nije bilo. Drugo, potaknut umjetno stvorenom panikom na radio stanici odlučuje da će djetetu zabraniti čitanje knjiga!? Što mislite, jel' to dobro rješenje?

Vratimo se nazad u stvarnost. Kao prvo, ne možete znati koje su opasnosti ako ne znate o čemu se radi. Drugo, korištenje Interneta je baš kao i čitanje knjiga, ili odlazak djece izvan kuće, primjerice u školu. Naime, jedini način da kontrolirate djete je da ste mu stalno iznad glave i pratite svaki njegov korak i slušate(čitate) svaku njegovu napisanu riječ. Ukratko, nemoguće!

Očito je kako je kako su na radio stanici trebali postaviti dva pitanja umjesto onog jednog:

1. Što vi radite kako bi ste se upoznali s Internetom i njegovim mogućnostima?
2. Što radite kako bi djecu upozorili na opasnosti na Internetu?

Mislim da su odgovori na ta pitanja poražavajući. Naime, sve zapinje na prvome, jer većina je nesposobna naučiti koristiti računalo, a kamo li nešto o Internetu. A kako će netko upozoriti djecu na opasnosti kada ni sam nije upoznat s opasnostima?

Sve u svemu, daleko je lakše otići u ekstrem: paničarimo i zabranimo sve! Blago nama, čeka nas svijetla budućnost. Najbolje/najsigurnije je da se vratimo u spilje!