Malo filozofije...

Tu i tamo uhvati me minuta razmišljanja o "smislu života" i ponekad mi na pamet padne pitanje koje mi se čini toliko očitim, a s tim i vrlo vjerojatnim
da se pitam kako se toga nisam ranije sjetio. No ipak, ne mogu tvrditi kako sam se sam dosjetio tih pitanja, lako je moguće da sam ih negdje vidio u nekom obliku i potom potisnuo u podsvjest. No, sigurno je da bez obzira vidio ih ili ne, nisam prvi koji ih se sjetio. Ali, kako dugo nisam ništa stavio na blog, eto prilike za malo teksta.

Dakle, prvo od tih pitanja koje ću spomenuti je o smislu onoga što radimo u životu. Inače je pravilo u bilo kakvim postupcima postaviti jasan cilj (strategija), a onda se na temelju ciljeva određuju akcije koje će dovesti do cilja (taktika). Kakve to veze ima s našim postupcima? Pa vrlo zanimljive: kako možemo tvrditi da je nešto što smo napravili dobro ili ne, ako neznamo koji je naš cilj, tj. što nam je smisao života!? Prema tome, oportunistički gledajući, sve ima smisla i sve je smisao života. :) S druge strane, to je i mogući razlog zašto _ne znamo_ koji je smisao života, pod uvijetom da takvo što postoji. Naime, to bi možda učinilo živote većine besmislenim jer većina možda radi stvari koje ne vode nikuda, a ponajmanje ostvarenju smisla života. (Ovo s većinom je prizvoljno, moža je i manjina u pitanju?)

S tim u vezi je i drugo pitanje. Nije li vjerojatno da se ne treba tražiti smisao života pojedinca već smisao postojanja populacije? Naime, ako postoji nekakav cilj koji treba ostvariti tada je za očekivati da će u masi dio populacije ipak postići taj cilj, bez obzira što većina (ili manjina, svejedno) uopće ne pridonosi tome? Posljedica ovoga je da pojedinačno svatko od nas nema nikakav smisao, odnosno, nikakav cilj, tj. može se ponašati proizvoljno? Problem je što nedostaje nešto što bi ipak pazilo da se postiže smisao postojanja populacije, tj. nešto što bi odvajalo dio populacije koji se ponaša "dobro" i poticalo napredovanje tog dijela populacije, ili bar njenog ponašanja.

Ovo već pomalo podsjeća na genetiku. I s time dolazim do najbitnijeg pitanja kojeg sam svjestan (preskočit ću sada pitanje o životu izvan Zemlje). Već sam u dosta navrata vidio pitanja i rasprave u stilu: zašto prirodne konstantne imaju vrijednosti koje imaju, a ne neke druge. Recimo, jedan primjer koji Google daje visoko na popisu rezultata je ovaj. Pri tome se u tim raspravama spominje kako drugačije vrijednosti tih konstanti ne bi omogućile razvoj života. Dodatno, postoje teorije u više paralelnih svemira (multiverses). Kad se to dvoje spoji, pitanje je, što ako se i to temelji na istom principu, principu selekcije? U tom slučaju, možda ni naša populacija kao cjelina nema određeni smisao, odnosno cilj, već je samo jedna od potencijalno velikog broja populacija u različitim svemirima koje se ponašaju svaka na svoj način ali kao cjelina ipak teže nekakvom cilju...

Teška, ali neizbježna, pitanja na koja neću dobiti odgovor. Međutim, niz događaja, manjih ili većih, sretnih ili nesretnih, što nas snalazi u životu pokrene razmišljanje koje završi na tim pitanjima bez odgovora... u očajničkoj potrazi za stragetijom i taktikom.